Puno ste toga rekli, ali istina je nešto drugačija. Kao veliki Kingov fan od 10. godine, analizirao sam njegova dijela uzduž i poprijeko moram reći da je jako malo točnih ekranizacija. Kada govorim o točnim ekranizacijama, govorim o onima koje imaju barem 90% priče/likova iz knjige. Prva takva je Stand By Me. Onda dolazi Misery pa Shawshank pa The Dark Half i onda The Green Mile. To je pet njegovih najvjernijihe ekranizacija koje prelaze taj 90% a čak su bliže 100% što je odlično. The Dark Half je po meni najvjernija ekranizacija. Vrlo podcijenjen hororac od Romera. Ali nije najbolji film prema Kingu i to su sad dolazimo do razdvajanja vjernosti i kvalitete. Idealan primjer za to je The Shining od Kubricka. Isijavanje je za mene najbolji horor ikada snimljen, ali kao ekranizacija ne valja. Neki to ne mogu razdvojiti, ali eto meni to nikad nije bio problem.
Ne postoji pisac kojeg je teže ekranizirati od Kinga jer njegov trademark, a ima ih mnogo jest opis. On kada opisuje nekog lika, on opisuje sve kao da si turist. To je naravno samo jedan od mnogih razloga zašto uživa u tolikoj popularnosti. To je vrlo teško prenijeti na film ili seriju. Tu je i ideja da su mu uglavnom klinci glavni protagonisti i borci protiv zla. Više mi King izazove sjećanja na djetinjstvo nego kad se ja pokušavam sjetiti i to je njegov najveći adut što je prošao neke bitne stvari djetinjstvu, vidio je nešto zbog čega može to napisati na papir. Izvrstan je storyteller. Tu mu nema ravnoga.
Naravno, njega ideja je puno dublja od klasičnog horor žanra. Nadprirodne pojave u njegovim knjigama su metafore za stvarni užas koji se krije u ljudima i on ih koristi uglavnom da bi to dobio za zaplet. Uvjeren sam da će njegova vrijednost biti još više prepoznata (kao što je i bio slučaj sa mnogim piscima u SAD. Fitzgerald, Twaine kojemu King odaje priznanje u svakoj knjizi). Čovjek je društveno biće i King ga uvijek tako (bilo da je u pitanju pozitivan ili negativan lik) predstavlja. Nabrojani elementi koji se neprestano ponavljaju u njegovim knjigama. On stvara svoj svijet (u knjigama se spominju događaki iz predhodnih knjiga). Takvi su i njegovi likovi koji se razvijaju u njegovim knjigama kroz 'dobro' i 'zlo'. Kingova veličina je to da nas on tjera na strah i ne boji se izvući ono najgore u svakome od nas. Tema njegovih knjiga nisu prokletstva ni vampiri ni babaroge već čovjek kao najveće čudovište. Uvijek u njegovim knjigama imamo jedan lik koji izlazi iz adolescencije i govori o tome. King govori da ti trenutci ostavljaju ožiljke do kraja života. Obratite pozornost kako su dobri likovi u njegovim knjigama kao djeca okruzeni ili dobrim roditeljima (Firestarter) ili dobrim prijateljima (It, The Body) dok su zločesta ili sami (Carrie) ili u lošem društvu (Apt Pupil). King je daleko od čistog horrora a opet mu je blizak jer ga traži tamo gdje ga ima najviše, u nama. Naravno, njegove najbolje priče nisu ni Shawshank, ni Green Mile, ni Misery već uvijek bili The Stand i It uz vjerne pratnje The Shininga i Salem's Lot kao i izvrsne dvije knjige sa kratkim pričama Night Shift i Skeleton Crew.
King je nadrastao žanr i postao žanr za sebe.
A što se tiče 11.22.63. - ja sam bio jako zadovoljan. Vrlo dobra serija na kraju, vrlo točna prva polovica, druga polovica tako tako. Kraj i je nešto drugačiji u knjizi. Inače sama knjiga visoko kotira kao njegova najbolja u 21. stoljeću među fanovima.
I pohvala za spomenuti Night Flier. Isto kao The Dark Half jako podcijenjen hororac.
, pomenuti film se zove "The night flier"! Izvinjavam se!
