valja malo objasniti, mislim ja sam čovjek koji vjeruje u znanost ( recimo primit ću vakcinu) ali ovdje moram pojasniti o čemu je riječ. Danas, za razliku od 20. stoljeća kad je moderni čovjek pratio razvoj tehnike i društva pokušavajući držati korak s promjenama (tako je nastao i Superman), danas smo promijene prepustili tehnologiji a mi se zakopavamo u neznanje i konzervativizam, kupujemo nove modele mobitela, automobila, raznih gađeta i smatramo kako se sve lijepo mijenja dok mi uživamo u mentalnoj lijenosti... tako nas servisiraju i televizije, kao i velike medijske i internetske kompanije, sa izvjesnim i sigurnim sadržajem (većina je takva), čak su uveli i smijeh studijske publike u sitcomima da se ne moramo mi smijati, samo lezi tupo i uživaj....za ovo zadnje sam bio zahvalan dok sam radio U Njemačkoj, toliko sam bio umoran poslije posla da mi je odgovaralo kad se oni smiju umjesto mene... Serija Wire tjera na razmišljanje, a ljudi ne žele misliti, misliti je teško, neugodno...a tko ne želi misliti ne zna razliku između ISTINE i LAŽI, jednostavno je nemoguće dokučiti ovu razliku bez razmišljanja...ipak ljudi moraju živjeti u nekom polariziranom redu, orijentacijski je važno imati neke polove koje prepoznajemo i vjerujemo im...pošto ne misle i ne znaju razliku između istine i laži u priču ulazi MORAL i nudi alternativu u obliku DOBRA i ZLA.... e sad, što je dobro danas može biti loše za deset godina i obrnuto, to je druga priča, već će nas obavijestiti što je trenutno dobro a što loše, ima tko misli....nama se ne da misliti, mi se želimo zabavljati i opuštati non stop...oprostite na davljenju i pozdrav...
Verovatno si u potpunosti u pravu. Uvek se ogradim da je potrebno sveobuhvatnije istraživanje, ali se I meni čini da je disproporcija između tehnološkog razvoja i mentalnog razvoja prosečnog homo sapiensa veća nego ikad. I ranije su se ljudi uglavnom zadovoljavali pritiskanjem prekidača nakon čega im zasvetli u stanu bez posebne namere da proniknu u proces proizvodnje struje. Pa ipak, društveni sistemi su nastojali da održavaju korak, te su čoveka tretirali, ne samo kao konzumenta, nego i kao stvaraoca, iako je potreba za kontrolom oduvek bila prisutna. Postojala je zamisao da čovek može biti kreativan i u svoje slobodno vreme. Čak je i tadašnja zabava počivala na interakciji sa drugim ljudima, pri čemu se intelekt teško može učauriti. A onda se shvatilo šta sve može televizija. Nakon tv-a stigli su i drugi zabavljači, ali i proizvođači usamljene individue koja više nije imala mogućnost da brusi svoj intelekt. Smeh u sitcomima je, s tvoje strane fino uočen, jedan od načina zatupljivanja. Sećam se koliko mi je to ispočetka smetalo (nerviralo me je i kada npr. u filmu Good Morning, Vietnam, Robin Williams kao voditelj ispaljuje neke pošalice, a prisutni u studiju se kao cerekaju da nam stave do znanja da je to smešno), a onda ne da sam svikao na sve to, već mi katkad i nedostaje. Na žalost, nisam dovoljno ni inteligentan ni načitan, pa me često „preveslaju“. Ali, da ne bude sve tako crno, pojave se sadržaji, s vremena na vreme, poput The Wire koji stave do znanja da ipak postoji i onaj drugi, zahtevniji, ali prirodniji pristup prema osobi kojoj se obraća, a ne isključivo potrošaču. Što se tiče davljenja, mene sigurno ne daviš, naprotiv, sa posebnim uživanjem ispratim sve tvoje postove. Srdačan pozdrav!
