Za trenutak sam se zabrinuo da ne postoji tema o ovom klasiku, ali nađoh je na zadnjim stranicama
Ne znam, teško mi je riječima opisati svu genijalnost ove serije, jer mislim da mnogi ne shvataju da nije riječ o čisto i samo mafijaškoj seriji koja prikazuje jednu bandu kako se bavi kriminalom. Ovdje imamo najkompleksnijeg karaktera ikada koji je prikazan kao mafijaški bos s jedne i otac, odnosno porodični čovjek sa druge strane. Način na koji se nosi sa svim problemima na poslu i kući, prikazan je iz jedne potpuno drugačije perspektive i konstantno kroz seriju provlače se njegova preispitivanja samog sebe, stvari koje radi, o kojima razmišlja. Serija generalno obuhvata jedan čitav psihološki i životni aspekt ne samo jednog lika, nego i čitavog okruženja u kojem se taj lik nalazi, a sve to ne bi bilo moguće prikazati na taj način da svi ostali, prateći segmenti koji su seriju učinili onim što ona jeste, nisu funkcionisali besprijekorno.
U prvom redu, to su likovi. Lično, nisam vidio da je neko bolje i realnije iznio jednu ulogu, kao što je to uradio James Gandolfini sa likom Tonyja Soprana. Nevjerovatno nešto, nevjerovatno. Jedna od posebnih scena koju bih naglasio (iako ih je bilo bezbroj) jeste ona kada se nalazi u ordinaciji doktorice Melfi, nakon što je AJ pokušao izvršiti samoubistvo.
Spoiler
Način na koji priča o tome, emocije koje je unio u sve to, nemoguće je dokučiti da neko nešto ovako može odglumiti. Naravno, i 'leg work' doktorice Melfie je dodatak koji je ovu scenu napravio još posebnijom.

I nije samo Tony lik koji je prekucao ulogu, jer su to uradili manje-više svi glumci. Sa toliko kvalitetnih karaktera i budaletina na jednom mjestu, počevši od Chrisa, Paulieja, Richija (jedan od najgotivnih likova), Ralphija, Pussyja, Sila, Johnny Sacka itd, nemoguće je da serija ne bude klasa za sebe. Naravno, ne treba zanemariti ni ove, uslovno rečeno normalne likove, poput Carmele, Adriane i ostalih, koje su bolesno dobro odradile ono što su trebale.
Druga stvar koju bih naglasio, a koja je jednostavno bez premca u komparaciji sa bilo kojom serijom približnog ili sličnog kvaliteta, jeste humor. Brutalan, crni humor. Generalno, malo je serija i filmova koji su mogli izazvati tu reakciju da moram stopirati scenu i smijati se istoj nekoliko minuta, držeći se pritom za stomak, a ovdje ih je bilo veliki broj. Prva koja mi pada na pamet jeste ona kad je Chris ubio malu Cozette, a ništa manje luda nije bila ni kada je frajer od Meadow vidio kako Vito pu* ku*ac onom građevinskom radniku ili radniku iz osiguranja, ko je već bio. Chrisova narkomanska intervencija, scena kad on i Paulie zaglave u šumi, pa i svaka scena u kojoj je Richie Aprile učestvovao. Sve što je taj lik progovorio bilo je morbidna budalaština kojoj si se morao nasmijati.
Raspisah se poprilično, ali ne zamjerite, to je barem mali omaž koji mogu dati uz Wire, najboljoj seriji koju sam gledao.