Da, alternativna dimenzija.
The history of the Upside Down prior to November 1983 remains a mystery to this day. Exactly how long it had existed for, and how and why it came into existence, is unclear.
e to me zanima koliko postoji, možda postoji koliko i sami svemir samo su znanstvenici na Zemlji otvorili. Nešto slično kao Cern u Švicarskoj (jedva čekam kad bude službene objave kroz 10-ak godina).
Sretna Noć Vještica svima sa malim zakašnjenjem
https://pbs.twimg.com/media/DNTpgliWkAAL_CI.jpgPogledana peta, šesta i sedma. Ovo su bile tri potpuno različite epizode od kojih me prva razočarala, druga oduševila, a treća je bila zadovoljavajuć eksperiment pa krenimo.
Chapter Five: Dig Dug - razočaranje od epizode. Nije loša, ali nikud ne vodi. Po prvi puta sam imao dojam da ne znaju kuda idu. Epizoda je upropastila svakog lika osim Dustina koji i dalje ostaje najbolji lik ove sezone. Ne bih rekao da je filler epizoda već mislim da su braća mislili da znaju što rade i da će ispasti dobro, ali na kraju ništa se nije otkrilo. Da je ovo bila prva ili druga epizoda bio bih jako zadovoljan jer na taj način gledam serije. Ali kada ovakva epizoda bude peta po redu, a nisu se makli s mrtve točke (imaju samo 9 epizoda) onda bez obzira što i je možda kvalitetna kao prve dvije svejedno ne mogu tako rangirati baš iz razloga što je već polovica sezone. Najbolji dio epizode je He-Man hahahah
Chapter Six: The Spy - ovo je pak epizoda koja me oduševila i sami time zasad najbolja epizoda sezone. Razlog je vrlo jednostavan. Pogodili su 80-e i sve one filmove (komedije, horor, coming of age, romantične komedije, sf) koji su predstavljali to desetljeće. Na stranu što je serija smještena u 80-e i što ima brdo referenci, ali vrlo je bitno uhvatiti bit tog razdoblja u čemu su uspijeli. Jebeš seriju ako je smještena u 80-e, ako ima reference a nije uhvatila bit. Da objasnim: recimo kad Steve i Dustin hodaju prugom pa razgovaraju o curama na način samo koji si mogao vidjeti u filmovima u 80-ima. Osjeti se tu poruka o odrastanju od strane dva različita lika kako generacijski tako po razmišljanju.
Joyce i Jonathan jedan od highlighta epizoda. Dolete do Murraya, tipičnog predstavnika paranoje 80-ih. Sve scene s njima su mi bile odlične. A ona zadnja kad shvate da se vole je nešto izuzetno jer takav osjećaj sam samo imao kad sam gledao upravo romantične komedije iz 80-ih kao što su Sixteen Candles, Say Anything, Better of Dead, The Sure Thing i slične. Ostatak epizode isto uzima sve iz 80-ih pa su tako svi likovi imali neki međusobni emotivni trenutak kao Max, Lucas i Dustin. Steve je na kraju ispao heroj i tipičan je predstavnik onih likova iz 80-ih koji počinju kao zlikovci, a završavaju kao heroji. Ali opet daleko je on od nekmog cool momka. Nažalost, to je jedini minus. Jonathan je to mogao biti, ali je ipak prevelik čudak da bi to bio. Seriji baš fali neki lik kao što je Bob Falfa iz American Graffiti, Dallas Winston iz The Outsiders, Wooderson iz Dazed and Confused ili The Motorcycle Boy i Rusty James iz Rumble Fish.
Hoopera su napokon vratili na staro jer me nije impresionirao prvih 5 epizoda, ali u ovoj se vraća.
Chapter Seven: The Lost Sister - eksperimentalna epizoda koja mi se jako svidjela. I ovo je dokaz samo koliko ustvari neki ne shvaćaju 80-e jer ova epizoda je tipičan predstavnih jedne teme 80-ih koja se vukla kroz čitavo to desetljeće. Bježanje od kuće, traženje sebe i vlastitog identiteta. Eleven kao i Hooper nije me impresionirala prvih 5, 6 epizoda, ali ovdje napokon sjaji. Odlična je mala, na razini iz prve sezone. Otpadnici, isto jedna tema koja se provlačila kroz 80-e, ali isto tako kako to tipično biva zna da ne pripada tamo već pripada tamo gdje joj se može pružiti pravo prijateljstvo, a to je Will i njegova grupa. Zato na kraju ona odluka. Jedini minus mi je što su se malo prekasno sjetili da se vrati Willu i ostalima.
hvala na dojavi. Na zalost Faks nije pao na moje suze 
