Rekoh da ću napisati kad odgledam
Vincenzo do kraja.
Talijanski mafijozo korejskih korjena dolazi u Južnu Koreju. Nije pležr nego biznis, pod jednom zgradom skrivene su tone zlata za što znaju samo dvoje ljudi, pa je plan preseliti ljude, zgradu srušiti i to mu ga je to.
A to mu ga nije to jer da jest, onda ne bi bila serija nego kakav film.
Sve se tu zakomplicira.
Multimilijunska kompanija kupi zgradu, stanari se ne žele odseliti, mafijozo pronađe majku koja ga je dala na usvajanje, itd itd i naravno, ništa ne bi bilo toliko bitno da nije zgodne odvjetnice koja je mafijašu zavrtjela glavom, a on sebi ne želi priznati da je ona razlog zašto se on uporno tu petlja u sve umjesto da po mafijaški riješi situaciju na dar mar brzinski način.
Odijelo možda ne čini čovjeka, ali u seriji ćete vidjeti samo vrhunski modni dizajn i odjeće i obuće, nije novo za korejske serije, ali možda bude svojevrstan šok za ekipu naviklu na petparačke holivudske kostime.
Glazba je raznovrsna i jedna od najbolje iskombiniranih soundtrackova za serije.
Scene su pažljivo konstruirane, serija se ne događa na samo 2-3 mjesta, a tamo gdje se nije moglo putovati uletio je vrhunski CGI.
Tabačine nisu dali u ruke amaterima, svaki je potez i svaki udarac precizno isplaniran i izveden, pravi užitak za ljubitelje makljaža.
Glumci su radili ono što im se reklo, sviđalo se to vama ili ne.
I tu dolazimo do potencijalnog problema.
Serija je ponajprije zamišljena kao komedija i definitivno ćete se nasmijati.
Ali uz komediju to se događa još svašta nešto, kriminal, korupcija, ubojstva, mučenja i fizička i psihička.
Pa ne smijete zaboraviti da taj mafijaš, iako upada u komične situacije, bez obzira na šarm, bez obzira što mu je srce na mjestu, zapravo je nemilosrdni ubojica kojemu se zamjeriti znači smrtnu presudu.
To zna biti vrlo teško stavljati na svoje mjesto jer u želji da zadovolji sve ukuse serija je čas komična, čas blesava, čas melodramatična, čas brutalni obračun, čas horor priča.
Pa ćete ili imati razumijevanja i prihvaćati varijacije u izrazu ili će vam promjene koje znaju biti drastične baš ići jako na živce.
Drugo što vam može dići tlak je besramno reklamiranje nekih pića i keksa u pojedinim epizodama, na žalost financiranje serija za koje se ne zna odmah da će ići na međunarodne platforme ovisi o ovakvim ugovorima.
Konačno vrlo rano ćete vidjeti da naoko glavni likovi nisu plotšildani i da svatko može izgubiti glavu u bilo kojem trenutku.
Međutim za jedan takav slučaj pri kraju serije vidi se da je iskoreografiran baš jako loše i neuvjerljivo samo zato da određena osoba ne doživi sutradan pa da bude evo i dalje likvidiramo neočekivano, a zapravo je u tom neočekivanju predvidljivo.
S druge strane, osvetoljibljivi Vinćenco, a zapravo scenarist, je zaboravio da su prevarantski taksisti prošli bezbolno, što nikako nije u skladiu s ostalim materijalom.
Da zaključim priču.
Serija je stalno zanimljiva pa iako ima 20 epizoda stalno nudi nešto novo, ponekad jako dobro (fulcrum), ponekad ne tako dobro (golublje spašavanje), navući će vas samim šarmom dvoje glavnih likova da ju odgledate do kraja.
Osim ako vam i konsiljere i cica odvjetnica ne počnu ići na živce u nekom trenutku, nije nemoguće.
Serija definitivno nije najbolja južnokorejska, već sam predlagao boljih od nje, međutim za razliku od tih drugih ova je prevedena i može poslužiti kao nekakva ulaznica da se upoznate s njihovim posebnim stilom.
Pa se ohrabrite i
isprobajte barem prvih nekoliko epizoda.
Neću ponovno stavljati trailer ni link na titlove, to sam već napisao ovdje:
https://www.prijevodi-titlovi.org/forum/topics/view/831/kolikokoje-serijae-trenutno-gledate?page=48#post-53332
) i nešto me nije "kupila". Šta znam, možda joj nisam dala šansu. Sve ovo ostalo što se štanca je da bog sačuva. Pokušaji nekakvih sapunica koje podsećaju na latinoameričke i turske su tek posebna kategorija zaglupljivanja; kad naletim na to, odgledam par minuta jer pokušavam da shvatim ko to uopšte može da gleda, ali nešto mi ne ide...
.S tvistom na kraju ockuje nas druga sezona-nadam se da ce biti bolja.