Bilo je izbora, kako nije.
Za primjer vidiš da među nominiranima u niti jednoj kategoriji uopće nema
The Devil All the Time, meni neshvatljivo jer se radi o višeslojnoj kritici američke kulture i društva koja vrijedi i danas.
Još nešto je s tim nominacijama čudno, Glenn Close je za istu ulogu jednom filmu nominirana i za oscar i za malinu (najbolja sporedna glumica).
Nego da se vratim na sam PYW.
Posebna revenge drama sa emocionalnom ranom koja uporno izjeda "osvetnicu" da ova o ničemu drugome ne razmišlja i sve drugo joj je nebitno, ne može pronaći sreću u ničemu.
Ali ona nije američka revenge vulgaris pa da uzme sačmaricu i krene taracati, ne, ona će kalkulirati, planirati, informirati se i namjestiti situacije koje vrlo lako mogu poći po zlu. Nju nije uopće briga to što se njoj može svašta dogoditi, ne čekaju je doma ni muž, ni žena, ni djeca.
Ta me nominacija iskreno čudi jer film nije dosadan, nije uspavanka i nije style over substance.
Uz to glumci su uvjerljivi u prikazu izbora koje likovi čine. Autor nije tražio sažaljevanje akademije na urođenim manama kao kraljevsko mucanje niti se igrao sa američkozatucanim fobijama od različitosti bilo to na vjerskoj, seksualnoj, rasnoj ili nekoj drugoj osnovi.
Film je pravi bombon pa se pridružujem preporuci.