Backrooms (2026) https://www.imdb.com/title/tt26657236/Director :
Kane Parsons
Writers :
Will SoodikKane Parsons
Stars :
Chiwetel Ejiofor, Renate Reinsve, Mark Duplass
Clark (Chiwetel Ejiofor) je propali arhitekta koji vodi prodavnicu nameštaja. Vecinu vremena je pod dejstvom alkohola, razveden, nezadovoljan svojim zivotom. Redovno posecuje svog psihoterapeuta Dr. Mary Kline (Renate Reinsve) Jednog dana, u suterenu prodavnice otvori se portal u drugu dimenziju, beskonačan lavirint hodnika, kancelarija i prostorija koje ne vode nikuda. Clark prolazi kroz ta "vrata". . . .
Ne mogu sebi da dozvolim da previse mudrujem o ovom filmu jer bih se verovatno pogubio u vlastitom objasnjenju i sigurno ostao nedorecen jer i sam film ne daje odgovore na sva pitanja koja su filmu postavljena. Zato se i sprema Backrooms 2. Ono sto mogu da kazem jeste da je film u stvari metafora, ogromna metafora ljudske psihe, prezivljenih trauma, dugogodisnji teret nesrece i tuge. Na trenutke komplikovan, priznajem da mi je cak bio i prekomplikovan kada sam pokusavao da shvatim svaki delic filma, ali koncentrisan na max shvatim na kraju da ipak ne mogu da slozim komplentnu sliku jer je reditelj, Kane Parsons, apsolutni genije tako hteo. A lik ima samo 21 godinu, 20 godina kada je snimao film!!!!!
Nije film savrsen ali verujem da spada u kategoriju filmova koji ce se pamtiti i o kojima ce se pricati. Jer sve je postavljeno i predstavljeno kako treba, pocev od glavnog lika koji je lavirint izgradio pritiskan dugogodisnjom tugom, preko psihijatrice koja je u detinjstvu prezivela traumu i na kraju istrazivacke uloge Async instituta.
Kada bih se vise bavio likovima i samom radnjom filma sve bi to bio spojler, prosto, koncepcija filma je takva. Jer Backrooms nije klasican horor, meni je to vise kao psiholoska drama sa elementima "straha". Nema tu ni nadprirodnog, ni vanzemaljskog, ni djavolskog. To je film o prostorima koje sami gradimo u svom mozgu, svom umu, onim nevidljivim lavirintima koje konstruišemo od loših iskustava, tuznih iskustava, traumaticnih iskustava i crnih misli koje ne znamo kako da kanalisemo, kako da ih prosto receno, umirimo. I sve to predatavljeno i nazvano Backrooms iz kojeg na zalost nema izlaza. Jer scena na kraju filma otkriva mnogo toga, daje poentu filma i pomaze da shvatimo gde se nalazimo fizicki a u kojoj dimenziju i u kom svetu obitava nasa psiha.